Mihail Afanasijevič Bulgakov (rus. Михаи́л Афана́сьевич Булга́ков; Kijev, 15. maj 1891— Moskva, 10. mart 1940) bio je ruski pisac, dramaturg i pozorišni reditelj. Pisao je na ruskom jeziku. Autor je velikog broja pripovedaka, priča, feljtona, pozorišnih komada, dramatizacija, filmskih scenarija i operskih libreta.
Sadržaj
[sakrij]Biografija[uredi]
Detinjstvo i mladost[uredi]
Mihail Bulgakov se rodio 15. maja 1891. u porodici profesora Kijevske duhovne akademije Opanasa Ivanoviča Bulgakova i njegove žene Varvare Mihajlovne u Kijevu. U porodici je bilo sedmoro dece: Mihail, Vera, Nađa, Varvara, Mikola, Ivan i Olena.
Mihail Bulgakov je 1909. završio kijevsku Prvu gimnaziju i upisao se na medicinski fakultet "Taras Ševčenko" Kijevskog univerziteta.
Bulgakov se prvi put oženio 1913. Tatjanom Lapom. Njihovi novčani problemi započeli su već na dan svadbe. Tatjanin otac im je mesečno slao 50 rubalja, što je u to vreme bio pristojan iznos. No, novac im je brzo nestajao, budući da je Bulgakov bio spontana osoba i nije voleo da štedi. Ako bi mu se prohtelo da dođe taksijem zadnjim novcem, bez razmišljanja bi to učinio.
Nakon početka Prvog svetskog rata Bulgakov je nekoliko meseci radio kao lekar u prifrontnoj zoni. Zatim su ga poslali da radi u selo Nikoljskoje Smolenske gubernije, a nakon toga je radio kao lekar u Vjazmi.
Godine 1917. počeo je da uzima morfijum, isprva da olakša alergijske reakcije na lek protiv difterije, koji je uzeo bojeći se bolesti nakon obavljene operacije. Zatim je uzimanje morfijuma postalo redovno. U oktobru 1917. prvi put je došao u Moskvu, zaustavivši se kod svog ujaka, poznatog moskovskog lekara-ginekologa N.M. Pokrovskog, koji je postao prototip profesora Preobraženskog iz priče "Pseće srce". Ujesen 1918. Bulgakov se vratio u Kijev gde je započeo privatnu praksu kao venerolog. U to vreme prestao je da uzima morfijum. Za vreme Građanskog rata u Rusiji, u februaru 1919, Bulgakova su mobilizovali kao vojnog lekara u vojsku Ukrajinske narodne republike.
Te iste godine je radio i kao lekar Crvenog krsta, a zatim i u Oružanim snagama Juga Rusije. U sastavu Treće Terske kozačke pukovnije borio se na Severnom Kavkazu. Aktivno je objavljivao u novinama (članak "Buduće perspektive"). Za vreme povlačenja Dobrovoljačke armije početkom 1920. nije otišao u Gruziju, nego je ostao u Vladikavkazu jer je oboleo od tifusa.
Zrelo doba[uredi]
Krajem septembra 1921. Bulgakov se preselio u Moskvu i počeo da sarađuje kao feljtonist sa moskovskim novinama ("Gudok", "Rabočij") i časopisima ("Medicinskij rabotnik", "Rossija", "Vozroždenije"). U to vreme je objavio pojedina dela u novinama "Nakanune" koje su izlazile u Berlinu. Od 1922. do 1926. u novinama "Gudok" je bilo objavljeno više od 120 reportaža, ogleda i feljtona Bulgakova.
1923. Bulgakov je postao član Sveruskog saveza pisaca (rus. "Vserossiйskiй Soюz pisateleй"). 1924. je upoznao Ljubov Jevgenjevnu Belozersku, koja se nedavno vratila iz inostranstva, i koja je 1925. postala njegova druga žena.
U oktobru 1926. je u MHATu sa velikim uspehom održana predstava „Dani Turbinovih“, koja se veoma svidela Staljinu. Istovremeno se u Sovjetskoj štampi širila intenzivna i krajnje oštra kritika stvaralaštva Mihajla Bulgakova. Krajem oktobra 1926. je u državnom akademskom pozorištu Vatangov s velikim uspehom premijerno održana predstava Zojkin Stan.
1928. Bulgakov je otputovao sa ženom na Kavkaz; posetili su Tbilisi, Batumi, Zeleni Mis, Vladikavkaz, Gudermes. U Moskvi je te godine premijerno održana predstava "Grimizni otok". Kod Bulgakova se pojavila zamisao romana kasnije nazvanog "Majstor i Margarita". Pisac je takođe započeo rad na komadu o Molijeru („Robovanje licemera“).
1929. Bulgakov je upoznao Jelenu Sergejevnu Šilovsku koja je postala njegova treća i ujedno poslednja žena 1932.
Do 1930. Bulgakovljeva dela su prestala da se izdavaju, pozorišni komadi povlačili su se repertoara pozorišta. Bile su zabranjena izvođenja komada "Beg", "Zojkin stan", "Grimizno ostrvo", "Dani Turbinovih".
U januaru 1932. Staljin je ponovo dozvolio izvođenje "Dana Turbinovih", i do rata se više nije zabranjivala. Međutim, niti jedno je pozorište, osim MHAT-a, nije izvodilo. 1936, nakon članka u "Pravdi", Bulgakov je otišao iz MHAT-a i počeo da radi u Boljšoj teatru kao libretist i prevodilac. 1937. Bulgakov je radi na libretu "Minin i Požarski" i "Petar I". Družio se s Isakom Dunajevskim, popularnim sovjetskim kompozitorom.
Bolest i smrt[uredi]
1939. Bulgakov je radio na libretu "Rahel", a takođe na komadu o Staljinu ("Batum"). Zdravlje je počelo da mu se naglo pogoršava. Lekari su mu dijagnostikovali hipertenzivnu nefrosklerozu. Nastavio je da uzima morfijum koji mu je prepisan 1924. da smanji bolove. U tom razdoblju je počeo da diktira ženi poslednje verzije "Majstora i Margarite".
Od februara 1940. prijatelji i porodica su stalno dežurali kraj njegove postelje. Bulgakov je preminuo 10. marta 1940. Sahranjen je na Novodevičanskom groblju. Na njegovom grobu je, zahvaljujući njegovoj supruzi, postavljen kamen zvani „Golgota“, koji je pre toga bio na Gogoljevom grobu.
Dela[uredi]
- Bela Garda (roman), 1924.
- Dani Turbinovih (drama),1925.
- Zojkin stan (komedija), 1925.
- Beg(drama), 1925.
- Beleške mladog lekara (ciklus priča), 1928.
- Kopito inženjera (roman), 1929.
- Robovanje licemera ili Molijer (drama), 1929.
- Tajnom drugu, 1929.
- Poslednji dani ili Puškin (drama), 1935.
- Priglupi Žurden (drama), 1932.
- Ivan Vasiljevič (groteskna komedija), 1936.
- Majstor i Margarita (roman), 1940.
- Život gospodina de Molijera (roman), 1933.
- Pozorišni roman (roman), 1937.
- Adam i Eva (drama), 1931.
- Batum (drama), 1939.
- Citat:Ruski prozaist i dramatičar. Završio studij medicine u Kijevu, te nekoliko godina bio liječnik po malim mjestima. Od početka 1920-ih godina živi u Moskvi. Druži se s mladim prozaicima nove generacije (Babelj, Oleša, Paustovski, Petrov) i piše prve pripovijetke u realističkom ključu, da bi uskoro razvio osebujan autorski stil, preoblikujući gogoljevsku tradiciju groteske, fantastike i društvene satire. Osim proze (pripovijetke Pseće srce, Kobna jaja, romani Bijela garda i Kazališni roman), Bulgakov piše i drame (Dani Turbinih, dramatizacija romana Bijela garda, Zojkin stan, Crveni otok, Gospodin de Moliere, Don Quijote), aktivno se baveći kazališnim radom. U tvrdim godinama staljinizma i socrealističke književne dogme i Bulgakov ima česte nesporazume s vlašću i službenom kritikom. Za života objavio je samo jednu knjigu (pripovijetke Đavolijada, 1925), a drame su mu često zabranjivane ili skidane s repertoara. Najznamenitiji Bulgakovljev roman, remek-djelo Majstor i Margarita, prvi put je, u nepotpunom obliku, objavljen 1966. u časopisu "Moskva", a cjelovita verzija 1969. u Frankfurtu. Ističući ogromno značenje toga romana u svjetskoj književnosti, Milivoj Solar piše da, iako jednako pripada avangardi i nešto kasnijemu modernizmu, "u njemu je bitno pitanje smisla života i umjetnosti postavljeno tako da zadire u temelje cjelokupne povijesne tradicije, a književno je obrađeno na način koji može ostvariti jedino književnost koja se oslanja na svekoliko iskustvo svjetske književnosti".
Tekst preuzet sa -->
http://www.bhdani.com/biblioteka/default.asp?id=47
Medjutim , ono sto mene zaista odusevljava kod Bulgakova su njegova pisma upucena Staljinu, u kojima se potpisivao sa "Tarzan". Pisma su objavljena nakon Bulgakove smrti, medjutim, nikako nisam uspela da pronadjem knjigu sa tim pismima. Ako neko ima neku informaciju o tome, kao i recenziju na roman i pripovetke koje je Bulgakov napisao, volela bih da cujem.
- Za »Ljubavna pisma Staljinu« bi netko možda mogao reći da ne spadaju u komediju i satiru. Međutim, satirična je sama činjenica da Bulgakov, koji je bio i satiričar, piše pisma jednom diktatoru u kojima ga nešto moli. Razumljivo je da u takvoj predstavi nema previše smijeha, ali ima tihe ironije. U svakom slučaju, nema nijedne predstave koja je prisilno ugurana ili odskače od naziva festivala. Ali, pojavljuje se novi problem za satiričare, a to je; demokracija, u smislu smijeha na račun vlasti i države. Ipak, nepresušan motiv ostaje ljudska glupost, u kojoj i svaka vlast ima svoga udjela, licemjerje, karijerizam... Sve je to dovoljan materijal za dobru satiru i komediju.
http://www.vjesnik.hr/html/2001/06/10/Clanak.asp?r=kul&c=4
Nova predstava Teatra ITD u režiji Saše Broz - intimna priča o danima agonije Mihaila Bulgakova i opsjednutošću likom Staljina, koji se ovoga puta javlja u prijetvornom liku Mefista
************************************************************
Dramski tekst "Ljubavna pisma Staljinu" Juana Mayorga bavi se danima agonije Mihaila Bulgakova u vrijeme staljinističkih čistki. Trokut Bulgakov-Bulgakova-Staljin nedvojbeno je preslik osnovnoga dramaturškog odnosa Majstora-Margarite i Wollanda, a Staljin se kod Mayorga pojavljuje na isti način na koji se Sotona pojavljuje u Bulgakovljevu romanu.
Uglađeni Sotona ne dopušta Bulgakovu ni otići iz zemlje ni ostati, ni živjeti ni umrijeti. Navodno mu telefonira, osuđuje ga na službeno nepostojanje, iako nepostojećemu pritom državna tijela uredno odgovaraju na pisma.
Tijekom vremena Bulgakov gubi odnos sa stvarnošću, pa više nije sigurno je li toliko ponavljani telefonski razgovor sa Staljinom stvarnost ili bolesna fikcija.
U ulozi Bulgakova: Dražen Šivak, Bulgakove: Olga Pakalović, Staljina:Marko Torjanac.
************************************************************
Muke sa Staljinom Kažu da je Bulgakovljevu dramu Zojkin stan Staljin gledao sedam puta. Zanimljiv je zapravo taj odnos između Bulgakova i Staljina. Pisao je pisac diktatoru bezuspješno nekoliko puta u želji da dobije dozvolu za odlazak u inozemstvo. Staljin ga je, međutim, nekoliko dana nakon smrti Majakovskog pozvao telefonom i predložio mu da potraži posao u Hudožestvenom teatru. Ni mjesec dana kasnije Bulgakov će dobiti posao asistenta režisera.
Ne treba ipak misliti da su sovjetske vlasti, a naročito ondašnji književni mainstream, prema Bulgakovu bili blagonakloni. On sam je jednom prilikom izračunao da su sovjetske novine o njemu pisale tri stotine i jedanput: od toga je dvije stotine i devedeset osam članaka bilo negativno intonirano (neprijateljsko-psovački), a tek tri su bila pohvalna.
Brojnim Bulgakovljevim dramama bilo je zabranjeno izvođenje. Indikativan je slučaj iz 1939. godine, kad je Bulgakov nakon dugog insistiranja pristao da napiše dramu o Staljinu koja je trebala biti igrana na šezdeseti Staljinov rođendan. Taj komad o mladom Gruzijcu - nesuđenom bogoslovu, komad pod nazivom Batum, zabranjen je, naime, intervencijom Staljina osobno.
************************************************************
Da, Majstor i Margarita, jedan od nezaobilaznih romana, po kom su se gradili stilovi kasnijih romanopisaca, veoma velik uticaj ima na kasnije sagledavanje celog zivota, kada se knjiga procita. Interesantna je i prica o nastanku knjige, tj, njenom nazivu, naime, knjiga je trebalo da nosi ( i imala radni naslov- Evandjelje po Wolandu ili Evandjelje po Djavolu(vragu). Evo i teksta o tome.
Evanđelje po Wolandu
Danas je ipak valjda svakom ko čuje za ime Mihail Bulgakov prva asocijacija njegov roman Majstor i Margarita. Roman je Bulgakov pisao dugo: rad na ovom djelu započeo je još 1928. godine, a pisao ga je sve do smrti. Prema nekim istraživačima, u Bulgakovljevoj arhivi postoji čak osam verzija rukopisa. Pišući roman, Bulgakov je često mijenjao radni naslov: rukopis se najprije zvao Konzultant s kopitom, zatim su u opticaju bili i naslovi Evanđelje po Wolandu, odnosno Evanđelje po vragu, no roman je naposljetku ipak dobio ime Majstor i Margarita.
Može se zapravo pretpostaviti da se u prvim verzijama rukopisa radilo o ponešto jednostavnijem "romanu o vragu", a da će se kasnije razviti izuzetno složena konstrukcija ovog djela, u kojem će primat ipak preuzeti ljubavna priča. Fabula je primarno koncentrirana na dvije paralelne glavne teme: prva se bavi neobičnim događanjima u Moskvi tridesetih godina prošlog stoljeća, a druga govori o rimskoj Judeji u vremenu dok je njome vladao okrutni peti prokurator, konjanik Pontije Pilat. Dvije teme međusobno povezuje lik Majstora, pisca koji piše roman upravo o onodobnoj Judeji, te Woland, glatko obrijani stranac kojemu je jedno oko crno, a drugo zeleno, očevidac onih davnih događaja u Judeji o kojima piše Majstor.
Roman se otvara motom iz Goetheovog Fausta, a znamo li da se i ime Woland spominje u Valpurgijskoj noći, upravo se Goethe, uz Gogolja, Dostojevskog te Čehova, nameće kao jedan od važnijih Bulgakovljevih uzora.
Možda je među Bulgakovljevim pretečama najznačajniji ipak Dostojevski - od njega se Bulgakov učio polifoničnosti i "strukturi cirkusa". Karnevalština, bizarnosti, smijeh - sve su to sastojci Bulgakovljevog romana čija čvrstina i cjelovitost ipak počivaju - kako reče Tvrtko Kulenović - na tuzi i na tezi. Tuga lebdi u melodiji cijele priče: od toplih sutona do šutljivih jutara, a teza je slijedeća: "Jedina mogućnost sreće za čovjeka je u tome da ga odnese vrag." Što bi rekao Emil Cioran: "Činjenica da život nema smisla - razlog je da se živi, uostalom jedini koji preostaje."
U liku Margarite pak ostvaruje se prelijepa paradigma žene koja voli: njoj su - po riječima Aleksandra Flakera - etičke kategorije strane, ona samo želi ostvariti svoju ljubav, biti s Majstorom. Sa velikim autorskim zadovoljstvom Bulgakov prikazuje njezinu osvetu zlobnom mediokritetskom kritičaru i demoliranje njegovog stana, a neskriveno se uživa u paljevini Gribojedova. Jer dok rukopisi ne gore, domovi pisaca pak gore vrlo lepo.
Bulgakovljev roman Majstor i Margarita objavljen je prvi put tek sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, četvrt vijeka nakon autorove smrti. Prevodi na veliki broj svjetskih jezika vrlo brzo su ga učinili neodvojivim dijelom kulturne baštine cijelog čovječanstva, te se tako ispunilo "proročanstvo" Venjamina Kaverina o romanu toliko osebujnom da mu je teško naći ravna u cjelokupnoj svjetskoj književnosti.
Veliki je utjecaj ovog romana na brojne značajne suvremene pisce, a možda je u tom kontekstu najzanimljivije spomenuti Salmana Rushdieja i njegove Satanske stihove. O vezama između ova dva romana, paralelama između Ješue Ha-Nocrija i Mahounda, sličnostima Ivana Bezdomnog te Farishte i Chamche, u svijetu se odavno piše studije (poput Zdrave blasfemije Geralda Lucasa).
Bulgakovljev Majstor i Margarita upravo je idealan primjer hibridne forme za koju se zalaže Rushdie u svom eseju o romanu, djelo što je u isto vrijeme i društveno istraživanje i fantazija i ispovijed, djelo što prelazi i granice znanja i topografske međe, djelo što nam o ljudskoj sudbini govori na način na koji to nikakva znanost, filozofija ili religija ne mogu učiniti.
Tekst (tacnije delovi) preuzeti sa http://www.bhdani.com/default.asp?kat=txt&broj_id=383&tekst_rb=16
*************************************************************
A Bulgakov bese vojni lekar. Neverovatno. Moze da se cak i uvidi veza izmedju poziva koji je odabrao kao primarni , i tuge i demonskog , sto provejava kroz njegov celokupan opus. Stalno razmisljanje( u ovom slucaju po poslu kojim se Bulgakov bavio) smrti, bolesti, navede coveka da se zapita gde lezi tacno sustina i sta je cilj zivota. I tacno tako, kako Stane rece, covek u celoj svojoj prirodi tezi uvek da dokaze sebi sebe, ma koliko to bilo paradoksalno, covek ustvari i ne uvidja da je njegova moc ustvari njegova najgora slabost.ihail Afanasijevič Bulgakov (Kijev, 15. maj 1891. — Moskva, 10. mart 1940) je bio ruski pisac i dramaturg. Po završetku medicine radio je kao lekar
u malim mestima. Godine 1923. prešao je u Moskvu i započinje život
profesionalnog književnika. Pisao je pripovetke, drame i romane. Dela
koja nisu odgovarala vladajućoj politici nisu bila ni objavljivana.
Bulgagov je tražio da se takav postupak prema njemu objasni ili da mu
se dopusti da ode u emigraciju. Na intervenciju samog Staljina zaposlen je kao dramaturg u Moskovskom teatru, no i dalje nije mogao objavljivati svoja dela.
Prvi njegov roman „Bela garda“ objavljen je prvo u Francuskoj (I, 1925, II, 1929), a u Sovjetskom Savezu u celini tek 1966. Napisao je dramu „Dani Turbinih“ (dramatizacija romana „Bela garda“ (1926)), komediju „Zojkin stan“ (1926), drame „Beg“ (1927),
„Poslednji dani ili Puškin“, „Robovanje licemera ili Molijer“,
„Priglupi Žurden“, „Ivan Vasiljevič“ (groteskna komedija iz 1935).
Njegova drama „Beg“ skinuta je sa scene jer je Staljin imao
nepovoljno mišljenje o njoj, a već skinuta sa scene „Dani Turbinovih“,
zahvaljujući Staljinu vraćena na scenu.
Za života pisca objavljeni su samo prvi deo romana „Bela garda“, ciklus priča „Beleške mladog lekara“ (1925-1928), i novinski feljtoni. Ostala dela objavljena su posthumno pedesetih i šezdesetih godina 20. veka: „Majstor i Margarita“, „Život gospodina de Molijera“ (1962), nezavršen „Pozorišni roman“ (1965). Mihail Bulgakov 
Mihail Afanasijevič BulgakovPuno ime Mihail Afanasijevič Bulgakov Datum rođenja 15. maj 1891. Mesto rođenja Kijev
Ruska ImperijaDatum smrti 10. mart 1940. (48 god.) Mesto smrti Moskva
SSSRNajvažnija dela Majstor i Margarita
Нема коментара:
Постави коментар