U mnogočemu se priče i bajke sjevernogermanskih plemena isprepliću sa njihovom mitologijom. I u njima postoje bogovi, iako su najčešće samo sporedni likovi, a postoji i Valhall, mjesto gdje odlaze poginuli ratnici. Postoji i sveto drvo svijeta Yggdrasill, iako su sačuvani opisi malo različitiji od onih Snorrija Sturlsona. Neke su priče izravno preuzete iz mitologije, kao ona o junaku Sigurdu, koji zbog poočimova blaga ubija zmaja, te nakon što čuje da ga poočim želi ubiti, preduhitri ga i uzme zlato. Ova legenda ima mnogo zajedničkog s mnogim indoeuropskim pripovijestima ( upozorenje o pohlepi, ocoubojstvo... ). Mnoge priče su proizašle iz štovanja velikih ratnika ili kraljeva, koji su nakon smrti sticali legendarnu slavu, a njihova djela opjevana u svim mogućim oblicima. Tako je, na primjer bilo s kraljem Olafom Haraldssonom iz Norveške ( 1016 – 1030 ), koji je svrgnut s prijestolja kad je krenuo u pokrštavanje svog kraljevstva, te poginuo u bitki dok se pokušavao vratiti na prijestolje.
Javljaju se tu i mnoga mitološka bića, poput mraznih i šumskih divova, zmajeva, patuljaka koji žive u zemlji ili pak gadnih trolova. Pojavljuju se, naime, i neka nova stvorenja. Možda prvi preci današnjih zombija, u norveškoj se predaji spominju oživjela tjelesa utopljenih ljudi, draugi. Ime su dobili prema staronorveškoj riječi draugr, nazivu za tijelo koje leži u grobu, ali tamo nastavlja »živjeti«, a kad ustaje iz groba, pretvara se u divljeg i zlog duha ( Simpson, 1988; 46 ). Tu su i vodeni dusi, poznati i u Škotskoj, gdje ih zovu kelpi. Oni se pojavljuju na obali u obliku konja, a ako ih tko zajaši, odvuku ga u more da se utopi. U Norveškoj su opasni trolovi i trolovice ( riječ troll znači čudovište ), koji navode ljude da s njima vode ljubav, vještice i divlji lovci ( jolerei ). Ovakvih primjera ima nebrojeno mnogo, no nisu toliko važni za ovaj rad.
U ovom kontekstu valja još samo spomenuti kako su i mnogi običaji skandinavskih naroda bili povezani ne samo s mitologijom, već i s narodnim vjerovanjima. Na primjer, tijela umrlih su se zakapala ili spaljivala zajedno sa pokojnikovim čamcem ili konjem, jer se vjerovalo da duša putuje s lomače uz dim. Takva se putovanja ne spominju nigdje vezano uz mitologiju, kao ni da se ratnici ponekad vraćaju iz Valhalla na obljetnicu svoje smrti, da bi na svome grobu još jednom vodili ljubav sa svojim ženama.
Neupitno je da mitologija i narodna predaja pružaju prilično dobar uvid u »dušu« naroda kojem pripadaju. Kako narod izgradi i oblikuje vlastitu mitologiju, tako te priče i vjerovanja dalje grade i usmjeravaju potomke onih koji su ih stvorili. Nordijska mitologija nije ostavila traga samo na skandinavske narode, već je na svakom uglu možemo naći i u vrlo udaljenim dijelovima svijeta. Imena nekih bogova našla su svoje mjesto u nazivima dana u tjednu. Odin ili Wotan,Wodan – Wednesday ( srijeda ), Tor – Thursday ( četvrtak ), Frey – Friday ( petak )U početku postojao je svet na severu koji se zvao Niflhajm (Niflheimr), u sredini tog sveta postojao je bunar zvan Hvergelmir, iz koga je teklo 12 reka: Svavl, Guntra, Fiorm, Fimbul, Tul, Slid, Hrid Slig, Ilg, Vid, Lajpt i Giol. Na jugu postojao je još jedan svet, Mjuspelhajm (Muspellheimr), svetao i vruć, odbojan svet granica koju je čuvao Surt (Surtr) sa plamenim mačem. Hladnoća i Toplota su se nadmetale jedna protiv druge. Iz Niflhajma tekla je otrovno ledena reka zvana Elivagar, koja se pretvarala u led i tako taložila jedna preko druge u Ginungagapu (ambisu), ili drugačije zvanom ambisom svih ambisa, koji je bio okrenut prema severu; ali sa juga toplota je zračila iz Mjuspelhajma. Toplota se srela sa ledom, koji je počeo da se topi i kaplje vodu; kapljice su onda, kroz snagu koja je poslata posredstvom toplote, dobila život, i primila formu ljudskog života koji se zvao Imir (Ymir) i koji je bio džin, a koji je od strane Ledenih džinova (Hrimthusar) zvan Aurgelmir, to jest, drevna masa haosa. On nije bio bog, već zlo, zajedno sa celom svojom rasom. A opet još uvek nije bilo ni peska ni mora niti je bilo hladnih talasa, ni zemlje ni trave, već samo Ginnga prostora, ambisa svih ambisa. Imir je odgajan od mleka koje je muzao od krave Adhumule, bića koje je napravila volja Surta. U ovom vremenu, pre nego što su Zemlja i Raj postojali, Nebeski Otac (Al-fodr) bio je među Ledenim džinovima.
Krava Audhumla lizala je snegom pokriveno kamenje, i prve večeri, izrasla je iz kamenja ljudska kosa, drugog dana ljudska glava a trećeg čitav čovek. On se zvao Buri i bio je veoma visok i moćan. Njegov sin Bor oženio se Bestlom, ćerkom džina Boltorna, i njih dvoje su imali tri sina, Odina (Vodena), Vilija i Vea. Ova braća su bili bogovi, i napravili su Raj i Zemlju.
Borovi sinovi su ubili džina Imira, i toliko je krvi teklo iz njegove rane da su se svi ledeni džinovi podavili u njoj, osim džina Belgermira (čiji je otac bio Thrudgelmir (Thrudgelmir) a deda Aurgelmir), koji je pobegao sa svojom ženom. Ali Borovi sinovi su odneli Imirovo telo i postavili ga u Ginnunga prostoru, i od njega formirali Zemlju, od njegove krvi mora i reke, od kostiju planine a od zuba i krhotina kostiju kamenje i šljunak; od krvi koja je tekla iz njegovih rana napravili su veliko neprelazno more, u kojem su smestili Zemlju, koju more okružuje sa svih strana; od njegove lobanje napravili su raj sa četiri regije i postavili ga iznad zemlje, i ispod svakog ugla postavili po patuljka , čija su imena bila, Austri, Vestri, Northri, Suthri (Istok, Zapad, Sever i Jug); od njegovog mozga napravili su oblake, od njegove kose biljni svet a od njegovih obrva zid odbrane od džinova koji su okruživali Midgard (Midgardr), središnji deo Zemlje, prebivalište ljudske rase. Zatim su uzeli vatru koja je odbačena iz Muspellheima, i postavili je u raj, i jedan deo ispod raja, i zadali joj kurs putanje po kojoj se vatra kreće, tako da su nastala smenjivanja godina i dana... Takođe su napravili mesta za grmljavine i vatrene meteorite, neke u raju, a neke ispod raja, i njima takođe dali putanju. Zatim su se Sveti Bogovi posavetovali među sobom i svakom svetlu dali određeno mesto, i ime novom mesecu (Nyi) i nestajućem mesecu (Nithi).
Javljaju se tu i mnoga mitološka bića, poput mraznih i šumskih divova, zmajeva, patuljaka koji žive u zemlji ili pak gadnih trolova. Pojavljuju se, naime, i neka nova stvorenja. Možda prvi preci današnjih zombija, u norveškoj se predaji spominju oživjela tjelesa utopljenih ljudi, draugi. Ime su dobili prema staronorveškoj riječi draugr, nazivu za tijelo koje leži u grobu, ali tamo nastavlja »živjeti«, a kad ustaje iz groba, pretvara se u divljeg i zlog duha ( Simpson, 1988; 46 ). Tu su i vodeni dusi, poznati i u Škotskoj, gdje ih zovu kelpi. Oni se pojavljuju na obali u obliku konja, a ako ih tko zajaši, odvuku ga u more da se utopi. U Norveškoj su opasni trolovi i trolovice ( riječ troll znači čudovište ), koji navode ljude da s njima vode ljubav, vještice i divlji lovci ( jolerei ). Ovakvih primjera ima nebrojeno mnogo, no nisu toliko važni za ovaj rad.
U ovom kontekstu valja još samo spomenuti kako su i mnogi običaji skandinavskih naroda bili povezani ne samo s mitologijom, već i s narodnim vjerovanjima. Na primjer, tijela umrlih su se zakapala ili spaljivala zajedno sa pokojnikovim čamcem ili konjem, jer se vjerovalo da duša putuje s lomače uz dim. Takva se putovanja ne spominju nigdje vezano uz mitologiju, kao ni da se ratnici ponekad vraćaju iz Valhalla na obljetnicu svoje smrti, da bi na svome grobu još jednom vodili ljubav sa svojim ženama.
Neupitno je da mitologija i narodna predaja pružaju prilično dobar uvid u »dušu« naroda kojem pripadaju. Kako narod izgradi i oblikuje vlastitu mitologiju, tako te priče i vjerovanja dalje grade i usmjeravaju potomke onih koji su ih stvorili. Nordijska mitologija nije ostavila traga samo na skandinavske narode, već je na svakom uglu možemo naći i u vrlo udaljenim dijelovima svijeta. Imena nekih bogova našla su svoje mjesto u nazivima dana u tjednu. Odin ili Wotan,Wodan – Wednesday ( srijeda ), Tor – Thursday ( četvrtak ), Frey – Friday ( petak )U početku postojao je svet na severu koji se zvao Niflhajm (Niflheimr), u sredini tog sveta postojao je bunar zvan Hvergelmir, iz koga je teklo 12 reka: Svavl, Guntra, Fiorm, Fimbul, Tul, Slid, Hrid Slig, Ilg, Vid, Lajpt i Giol. Na jugu postojao je još jedan svet, Mjuspelhajm (Muspellheimr), svetao i vruć, odbojan svet granica koju je čuvao Surt (Surtr) sa plamenim mačem. Hladnoća i Toplota su se nadmetale jedna protiv druge. Iz Niflhajma tekla je otrovno ledena reka zvana Elivagar, koja se pretvarala u led i tako taložila jedna preko druge u Ginungagapu (ambisu), ili drugačije zvanom ambisom svih ambisa, koji je bio okrenut prema severu; ali sa juga toplota je zračila iz Mjuspelhajma. Toplota se srela sa ledom, koji je počeo da se topi i kaplje vodu; kapljice su onda, kroz snagu koja je poslata posredstvom toplote, dobila život, i primila formu ljudskog života koji se zvao Imir (Ymir) i koji je bio džin, a koji je od strane Ledenih džinova (Hrimthusar) zvan Aurgelmir, to jest, drevna masa haosa. On nije bio bog, već zlo, zajedno sa celom svojom rasom. A opet još uvek nije bilo ni peska ni mora niti je bilo hladnih talasa, ni zemlje ni trave, već samo Ginnga prostora, ambisa svih ambisa. Imir je odgajan od mleka koje je muzao od krave Adhumule, bića koje je napravila volja Surta. U ovom vremenu, pre nego što su Zemlja i Raj postojali, Nebeski Otac (Al-fodr) bio je među Ledenim džinovima.
Krava Audhumla lizala je snegom pokriveno kamenje, i prve večeri, izrasla je iz kamenja ljudska kosa, drugog dana ljudska glava a trećeg čitav čovek. On se zvao Buri i bio je veoma visok i moćan. Njegov sin Bor oženio se Bestlom, ćerkom džina Boltorna, i njih dvoje su imali tri sina, Odina (Vodena), Vilija i Vea. Ova braća su bili bogovi, i napravili su Raj i Zemlju.
Borovi sinovi su ubili džina Imira, i toliko je krvi teklo iz njegove rane da su se svi ledeni džinovi podavili u njoj, osim džina Belgermira (čiji je otac bio Thrudgelmir (Thrudgelmir) a deda Aurgelmir), koji je pobegao sa svojom ženom. Ali Borovi sinovi su odneli Imirovo telo i postavili ga u Ginnunga prostoru, i od njega formirali Zemlju, od njegove krvi mora i reke, od kostiju planine a od zuba i krhotina kostiju kamenje i šljunak; od krvi koja je tekla iz njegovih rana napravili su veliko neprelazno more, u kojem su smestili Zemlju, koju more okružuje sa svih strana; od njegove lobanje napravili su raj sa četiri regije i postavili ga iznad zemlje, i ispod svakog ugla postavili po patuljka , čija su imena bila, Austri, Vestri, Northri, Suthri (Istok, Zapad, Sever i Jug); od njegovog mozga napravili su oblake, od njegove kose biljni svet a od njegovih obrva zid odbrane od džinova koji su okruživali Midgard (Midgardr), središnji deo Zemlje, prebivalište ljudske rase. Zatim su uzeli vatru koja je odbačena iz Muspellheima, i postavili je u raj, i jedan deo ispod raja, i zadali joj kurs putanje po kojoj se vatra kreće, tako da su nastala smenjivanja godina i dana... Takođe su napravili mesta za grmljavine i vatrene meteorite, neke u raju, a neke ispod raja, i njima takođe dali putanju. Zatim su se Sveti Bogovi posavetovali među sobom i svakom svetlu dali određeno mesto, i ime novom mesecu (Nyi) i nestajućem mesecu (Nithi).
Нема коментара:
Постави коментар